Ako ste imalo pratili vijesti, što strane, što domaće, u posljednjih par dana, vjerojatno ste naletjeli na barem jedan naslov o nedavnom prvom smrtnom slučaju u Teslinom automobilu s uključenim Autopilotom. Nedavnom u malo širem smislu, jer, iako su se svi mediji o slučaju poput papiga raspisali sad, nesreća se zapravo dogodila još početkom svibnja.

Svašta se tu dalo pročitati, od često ponavljane i relativno benigne konstrukcije „Poginuo vozač Tesle s autopilotom“, preko clickbait varijacija poput „Zašto računalo nije aktiviralo kočnice?!“, do grandioznog senzacionalizma kao što je „Prometna nesreća od koje je cijela industrija strahovala“ ili – vjerovali ili ne – „Teslin autopilot sudjelovao u nezgodi s poginulom osobom“.

Da, sudjelovao. Jer je valjda riječ o osobi, pa je takav naslov jednako smislen kao što bi bio i, primjerice, „grijač sjedala sudjelovao u sudaru, grijana osoba mrtva“. No, krenimo redom…

Pomagalo, ne zamjena

Prva stvar koju vrijedi razjasniti jest što takozvani Autopilot mod zapravo jest i što znači. Zahvaljujući besramnoj prostituciji koncepta autonomnih automobila (možda da ih počnemo zvati auto-auto?) po medijima, kojoj izjave Elona Muska (poglavice klana Tesla) definitivno nisu pomogle, generalni konsenzus u javnosti jest da su automobili koji upravljaju samim sobom već ovdje i posve su autonomni – što će reći, možete maknuti ruke s volana, zgrabiti burek sa suvozačkog sjedala i pustiti automobil da vozi umjesto vas.

Stvarna situacija je daleko od toga, i nije da je ta činjenica od ikog sakrivena, niti je proizvođači automobila i popratnog hardvera i softvera drugačije reprezentiraju. Autopilot jest pomagalo vozaču, ne njegova zamjena. To je, na kraju krajeva, i pogotovo u Teslinom primjeru jasno i svakom njegovom korisniku, jer da bi Teslin Autopilot uopće koristili, morate potvrditi da koristite eksperimentalni softver na vlastitu odgovornost, i još povrh toga svako malo slušati poruke upozorenja koje vas podsjećaju da pazite na cestu i držite ruke na volanu. I još svako malo sustavu (pomacima ruku) dokazivati da i dalje držite ruke na volanu, da niste zaspali i da pazite što radite. U suprotnom se Autopilot gasi, a vozilo polagano zaustavlja.

Ukratko, doista je vrlo teško koristiti Teslin Autopilot i ostati u uvjerenju da je vaše prisustvo i puna pažnja odjednom zamijenjena komadom naprednog, ali nikako magičnog softvera. Jer nije. Njegova je prvenstvena namjena smanjiti mentalni napor vozača. Ne zato da vozač može igrati Bejewelled na mobitelu tijekom vožnje, nego zato da mu dio pozornosti kojeg inače troši na mentalno ne jako zahtjevne, ali repetitivne i naporne operacije (kontrola brzine, provjeravanje mrtvog kuta, brojna prestrojavanja na autoputu, držanje razmaka) skine s grbače, kako bi veći dio preostale pažnje mogao posvetiti aspektima vožnje kojima se (u usporedbi s čovjekom) jednostavan softver ne može baviti.

Igre sa smrću

Unatoč tome, na svakih 10 pažljivih korisnika ove i sličnih tehnologija, dolazi bar jedan koji u sustav ili previše vjeruje, ili se – koliko god ovo okrutno zvučalo – ima poriv igrati vlastitim životom, gurajući i testirajući tehnologiju do svojih granica. Broj videa na YouTubeu koji prikazuju vozače kako igraju dame ili Jengu tijekom vožnje, ili čak spavaju, raste iz dana u dan. Kao što su nas vijesti o slijepim pratiteljima GPS instrukcija, koji ulijeću u jezera i skreću u zidove naučile, takvih će situacija uvijek biti. A, po svemu sudeći, i ovaj najnoviji slučaj je na vrlo sličnom tragu…
Nedugo nakon prvih vijesti o prvoj smrti u Teslinom automobilu s upaljenim Autopilotom, pojavile su se glasine kako je vozač kamiona, u kojeg se nesretni protagonist priče o „prvoj smrti u Tesli s upaljenim autopilotom“ zabio, izjavio kako je nakon sudara, iz krša automobila, čuo zvukove filma – točnije Harry Pottera. Tu je glasinu jučer potvrdila i lokalna policija, izjavivši Reutersu i Associated Pressu kako je u olupini automobila pronađen DVD player. Situacija je, dakle, prilično jasna i čista – nesreća je uzrokovana nepažnjom vozača. Je li ili nije Autopilot u tom trenutku bio uključen, nimalo nije bitno.

Izbježno i neizbježno
Ili možda ipak jest? Razglabanja o pažnji i odgovornosti na stranu – bi li Autopilot (i slični sustavi u automobilima danas i u bližoj budućnosti) trebali reagirati brže i bolje od vozača? Iako se čini da bi, te da je to osnovni razlog njihova postojanja, odgovor nije niti približno tako jednostavan. Sustavi pomoći u vožnji – kao što smo već natuknuli – nisu magični, nisu svemogući, pa čak nisu niti blizu (niti će biti) fleksibilnosti i rasponu ljudske sposobnosti odlučivanja. Da, vrijeme reakcije im je često brže od ljudskog, ali u vrlo uskom i specifičnom setu okolnosti i s vrlo uskim i specifičnim skupom ulaznih informacija. Kao što smo već rekli – glavna im je namjena naprosto pokriti najčešće, najveće i najnapornije „rupe“ u ljudskoj pozornosti.
Kompanija Mobileye, s kojom je Tesla surađivala na izradi senzorskog sustava ugrađenog u svoja vozila, izjavila je slijedeće o okolnostima nesreće: „Današnji sustavi izbjegavanja sudara i automatskog kočenja primarno su definirani kao sustavi za izbjegavanje stražnjih sudara i dizajnirani su prvenstveno za takve sudare. U ovom je sudaru, međutim, bila riječ o bočnom sudaru u vozilo koje je prelazilo cestu okomito, za što trenutna generacija sustava naprosto nije dizajnirana.“ Povrh toga, kako se iz izvještaja policije dalo naslutiti, prikolica kamiona s kojim se nesretni Teslaš sudario, bila je bijela, na pozadini sivo-bijelog, oblačnog neba, te ga (s dovoljne udaljenosti) nisu mogli razaznati niti vozač niti Teslina kamera. Da i jesu, brzina kojom se automobil kretao bila je tolika, da kočni put ne bi bio dovoljno kratak da se automobil zaustavi na vrijeme – prema izjavi vozača kamiona, automobil se kretao takvom brzinom da ga nije ni vidio dok nije osjetio sudar.

Budućnost
Na kraju balade – što to sve znači za autonomna vozila i medijski eksponiranu utopijsku sliku cesta budućnosti kojima se voze robotizirana, pametna vozila bez vozača? Vrlo malo. Kao prvo, Teslin Autopilot i slični sustavi pomoći u vožnji upravo su ono što im ime i kaže: sustavi pomoći. Ne zamjene. Medijskoj halabuci unatoč, od potpune autonomije nas dijeli još popriličan niz godina, i možda bitnije, sustavne promjene u infrastrukturi. Autonomna vozila na cestama kojima se voze druga, neautonomna vozila, su čista fikcija. Ceste na kojima se voze isključivo ili gotovo isključivo autonomna vozila, koja se mogu međusobno dogovarati, obavještavati o svom položaju, i upozoravati na opasnost – bez ljudskog elementa nepredvidivosti – su, pak, daleko izglednija budućnost. Do tad, bilo bi lijepo kad mediji ne bi miješali kruške i jabuke, koliko god to klikova i lajkova donosilo.

1 komentar

  1. Pa cini se da je prvo vozilo kojime upravlja racunalo iako ne prevec kompetentno (zabilo se u parkirani trailer u modu amoparkiranja prije koji mijesec i ovo je slucaj gdje je uzrok problema slican ako ne i isti)
    http://www.theverge.com/2016/5/11/11656496/tesla-model-s-autonomous-summon-mode-crash
    Usprkos poznatoj falingi ispalo je da je pouzdaniji od ljudi za vozackim mijestom (130 milion miles naprema 90 milion miles za USA ili 60 milion miles koliko treba do prve smrtne posljedice za neko novo vozilo kojima upravljaju ljudi)…
    A ne sumnjam da ce zbog ovoga usavrsiti sustav da bude nekoliko puta bolji, slicna prica je bila sa prvim sudarom Renaulta Espace i Chrysler Voyager’a od krame u kojoj ljudi pogibaju kao muhe do jednog od najsigurnijih minivana…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.