Progresivne naočale, kod kojih morate nagnuti glavu ako želite bolje vidjeti nešto što vam je pred očima ili daleko od njih, mogle bi uskoro ustupiti svoje mjesto novoj digitalnoj stvarčici.

Riječ je o rješenju za problem koji se stručno naziva presbyopia ­­– manje uljudno, ali popularnije ime je: staračka dalekovidnost. Javlja se kod velikog broja ljudi u četrdesetim ili pedesetim godinama, koji sve teže mogu izoštriti sliku kada gledaju na blizinu. Stoga trebaju naočale, ali takve koje će im izoštriti sliku samo kada čitaju ili gledaju bliske predmete – s takozvanim multifokalnim lećama; one samo u jednoj polovici izoštravaju sliku. Kada njima želite pogledati objekt na daljinu, morate nakositi glavnu i pogledati kroz drugu polovicu leća. (U njima može biti obično „prozorsko staklo“, ili leće s posve drugačijom dioptrijom.)

Još uvijek neimenovani izum kojeg je predstavilo Sveučilište Utah rješava taj problema na vrlo elegantan način: u okviru naočala nalazi se infracrveni senzor koji mjeri udaljenost do točke u koju gledate i pomiče leće koje plutaju između sloja glicerina. Sve se to odvija u roku od 14 milisekundi – brže nego što oko stigne registrirati promjene – tako da je slika pred očima uvijek savršeno izoštrena.

Problem je, međutim – kako je evidentno iz uvodne slike – što sva ta elektronika, infracrveni mjerač udaljenosti, baterija… zauzimaju toliko mjesta da naočale izgledaju kao zaštitna maska za varenje.

Profesor računalnog inžinjeringa na Sveučilištu Utah Carlos Mastrangelo (desno) i njegov poslijediplomski student Nazmul Hasan (lijevo) ponosno razgledavaju prototip svog izuma

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here