Huawei je u ovom trenutku najveći pretendent na Samsungovo prijestolje: tvrtka uopće ne skriva da u sljedećih nekoliko godina kani postati najveći proizvođač mobitela na svijetu. Najava njihovog novog udarnog modela P10 stoga nam je na prvu loptu predstavljao blago razočarenje, jer novi se udarni model po karakteristikama ne razlikuje znatno od dosadašnjeg prvaka, P9. Međutim, nakon kraćeg druženja P10 se pokazao kao dostojan nasljednik, korak naprijed u pravom smjeru.

Dizajn i performanse

Po dizajnu, novajlija ne odskače bitno od svog prethodnika, što znači da ga je na prvi pogled lako otpisati kao još jedan klon dizajna iPhonea 7. Tako to djeluje na fotografijama, no dovoljno je primiti ga u ruku da osjetite ugodno iznenađenje. P10 je vrlo pažljivo dizajniran kako bi udobno ležao u ruci: za razliku od goleme većine udarnih modela drugih proizvođača – koliko god on velik bio, nemate osjećaj da u rukama držite grdosiju. S njim će se lako snaći i „vlasnici“ manjih prstiju, a materijali od kojih je izrađen su doslovce iznenađujuće ugodni. Vrhunski.

Rub i stražnja ploha su tako uglačani da djeluju mekano – a ipak nisu skliski pa nema opasnosti da će vam iskliznuti iz ruke. Sve skupa je ugodno zaobljeno. Zgodan detalj je da, za razliku od mnogih drugih mobitela s posve metalnim kućištem, ono nije osjetljivo na otiske prstiju, pa neće za tili čas izgledati kao da ste ga namjerno packali masnim prstima.

Na testu smo imali crnu varijantu. Vašem se autoru dopada: nije to obična crna; više je mat nego sjajna i pomalo je nalik na modernu Jet Black boju, ali zapravo su to tri nijanse crne, koje se međusobno skladno dopunjuju. Na raspolaganju je cijela legija boja, u dvije izvedbe: pjeskarenim (kao naša crna) ili visokog sjaja.

Zaslon je prekriven zaštitnom folijom za koju Huawei preporučuje da se ne skida, pa smo ga poslušali, premda to inače ne radimo, i doista: folija ne smeta ni vidljivosti, ni udobnosti korištenja; dapače: riječ je o jednoj od onih folija koje inače kupujemo kao dodatnu opremu, a ne o „jeftilenu“ kakvo se inače isporučuje na mobitelima tek toliko da ga neodlučni kupci ne „ispackaju“ odmah u dućanu, pa da ne pokvari prvi dojam slijedećem (pravom?) kupcu. Ispod jedva primjetne folije je ekran zaštićen Gorilla Glassom 5.

Nismo to spomenuli na samom početku, ali vrijedi spomenuti i dizajn kutije. Priznajem, vašem je autoru trebalo par sekundi da shvati kako se kutija otvara i zatvara, ali iznenađenje je bilo ugodno: naprosto se rastvore dvije gornje polovice, a kada ih poželite zatvoriti – to će se zbiti gotovo automatski, jer se sklapaju magnetski. Unutrašnjost također krije par ugodnih iznenađenja: tu su osnovne upute na hrvatskom, slušalice iznadprosječne kvalitete i udobnosti te punjač koji podržava (Huaweijevu vlastitu) Super Charge tehnologiju za brže punjenje. (Treba imati na umu da se P10 neće brže puniti s običnim USB kabelom; kad se naviknete na ovaj iz kutije, običan će se doimati sporim.)

Raspored tipki i priključaka na P10  je manje-više isti kao na prethodniku; jedina bitna razlika je da je skener otiska prsta premješten sprijeda, ispod ekrana – što je, čini se, novi trend. Ako ste se navikli na skener straga, ne rogoborite: brzo ćete se navići i na novi položaj. Huaweijev skener je vjerojatno najbolji od sviju: brži je od konkurenata i prepoznaje prst bez greške, pa ćete brzo zaboraviti na njega i prihvatiti njegovu „tipku“ umjesto one za otključavanje. A ima i dodatne funkcije: možete podesiti da služi umjesto središnje tipke, za povratak na prethodni ekran ili (ako ga dulje držite) na početni ekran. Zapravo, njime možete zamijeniti sve tri funkcijske Androida: swipe zamjenjuje Tasks (tipku označenu kvadratom).

[vc_gallery type=”flexslider_slide” interval=”5″ images=”5392,5393,5394,5396,5395,5397″ img_size=”full”]

Na donjem rubu je USB-C priključak za punjenje te (uzdah olakšanja) standardni priključak za slušalice. Zdesna je tipka za volumen zvuka te prekidač za uključivanje/isključivanje kojeg ćete lako naći i u mraku, bez pipkanja, jer je obrubljen sjajnom crvenom bojom. Slijeva je utor u kojeg možete umetnuti SIM i microSD karticu, ili dva SIM-a. Gore je dodatni mikrofon kojim se anulira šum prilikom razgovora.

Performanse? Tu se zapravo nema što reći: sve teče glatko i munjevito, štogod pokrenuli. P10 koristi Huaweijev vlastiti procesor, a u praksi on se ne doima išta sporiji od najjačih procesora na tržištu. 4 GB RAM-a je dovoljno ne samo za bilo koju današnju aplikaciju, nego i za one još brže, koje će tek doći.

Slično vrijedi i za ekran: ovaj 5,1″ IPS-NEO definitivno je jedan od najboljih na tržištu. Tek se po nijansama razlikuje od onih na glavnim konkurentima, što znači da je izvanredno vidljiv i na direktnom suncu, kao i pod kutom, da su boje prirodne te da su kontrast i oštrina vrhunski.

Tu je i način rada za zdravije noćno osvjetljenje, u kojem je slika zagasitija, ali neće omesti san (kako smo već pisali, znanstveno je dokazano da gledanje u mobitel prije spavanja otežava san).

Baterija nas je blago razočarala: najlakše ju je opisati kao – prosječnu. Naravno, ne prosječnu u apsolutnim razmjerima – kako nažalost svi znamo, većina današnjih mobitela će jedva izdržati od jutra do mraka bez punjenja – ali u odnosu na suparnike u najvišoj klasi, stoji otprilike u sredini ponude (dakle, ispod Applea i Samsunga kojeg želi nadmašiti, ali iznad većine ostalih konkurenata). To, drugim riječima, znači da ćete se kroz nakrcani radni dan prevaliti bez punjenja jedino ako uključite način rada za štednju baterije; dobra vijest je da je on lako dostupan kroz Postavke, razumljiv i učinkovit.

Softver i sučelje

Povrh najnovijeg Androida 7, Huawei je nakrcao vlastiti EMUI 5.1 koji je, baš kao i Samsungovo sučelje, iz verzije u verziju sve bolji. Osobno mišljenje vašeg autora je da su ta dva sučelja jedina koja donose stvarno poboljšanje u odnosu na „čisti“ Googleov Android. Huawei je naučio lekciju, pa ne natrpava mobitel hrpom aplikacija koje su tu više za reklamu (ipak, ima i njih: Trip Advisor i Booking.com, primjerice).

Pozitivno je i što je većina mogućnosti koje nudi Huaweijev OS nenametljivo ugrađena u Postavke, pa ćete ih otkrivati postupno, kada vam zatrebaju (ili ćete, ako ste znatiželjne prirode, provesti sate i sate otkrivajući njihove mogućnosti tijekom upoznavanja s telefonom). Bitno je da je su praktičke sve one doista od praktične koristi: bez obzira na to na koji način koristite svoje telefon, naći ćete nešto iskoristivo.

Primjerice, meni se dopalo to što možete fino podešavati razne postavke WiFi-ja, uključujući i mogućnost da se mobitel automatski prebaci na 4G ako mu je veza s internetom preko WiFi prespora.

Pomoćne aplikacije su za nijansu slabije; imam dojam da je mnoge od njih Huawei nakrcao samo zato što i Samsung nudi istovrsne – primjerice, Zdravstveno (čudan prijevod, zar ne?) je tek blijeda kopija Samsungovog S Healtha; slično vrijedi i za HiGame i Glazbu. Ima ipak i korisnih stvari, poput HiCare aplikacije koja nudi mnoštvo savjeta za lakše upoznavanje s mogućnostima vašeg novog mobilnog ljubimca.

Huawei se pohvalio i „inteligentnim“ mogućnostima koje se s vremenom prilagođavaju načinu na koji koristite mobitel, no za samo par dana druženja s P10 nije nas stigao upoznati toliko da bismo primijetili neku razliku.

Kamere i zvuk

Kamera je jedna od glavnih komparativnih prednosti Huaweija; u suradnji s Leicom, Huawei je uveo čitav niz inovativnih novih mogućnosti – toliko uspjelih da je neke od njih bezočno kopirao čak i Apple. Na P10, Huawei je nastavio trend inovacije; ovaj se mobitel od svog prethodnika razlikuje možda najviše baš po – kameri.

(Usput budi rečeno, kamera je hardverski gotovo ista kao na ranije predstavljenom phablet modelu Mate 9 – i on nam ovih dana prolazi kroz ruke, pa očekujte recenziju za par dana.)

Inovacija je toliko da bismo čitav ovaj tekst mogli napuniti samo njihovim nabrajanjem, no najveća razlika u odnosu na prethodnika – koji je uveo dvostruke kamere straga, jednu od 12 megapiksela i sekundarnu, koja „okidanjem“ monokromatskih fotografija od 20 MP poboljšava oštrinu i detalje glavne kamere – je u tome što je prednja kamera „podebljana“ na 8 megapiksela, uz izvanredan otvor blende od f1.9. Glavnina poboljšanja je ipak vezana uz procesiranje: čitav niz tehnologija digitalno poboljšava sliku; posebice to vrijedi za portrete (novi Portrait način rada je dostupan i za stražnju kameru).

Vrlo iskoristiv detalj je takozvani lossless zoom: to znači da ćete moći uvećati kadar 2x a da pritom baš ništa nećete izgubiti na kvaliteti slike – kako svi znamo, mobiteli dosad (uz jednu iznimku, kod Nokije) nisu imali mogućnost uvećanja slike bez gubitka kvalitete, jer je to uvećanje bilo digitalno (izvodilo se naknadnim „preslagivanjem“ snimke) a ne „pravo“, optičko, kao kod digitalnih fotoaparata.

Koji je rezultat svih tih poboljšanja? Najkraće rečeno: mješovit. Sučelje je izvanredno, i stvarno olakšava brzo podešavanje, premda je mogućnosti mali milijun (zbog čega nije toliko intuitivno kao Googleovo, ili Samsungovo, pa zahtjeva navikavanje; no kad ga upoznate – zaslužuje izvrsnu ocjenu). Kvaliteta fotografija i videa je u skladu Leicine reputacije: slike su oštre (zahvaljujući optičkoj stabilizaciji, rijetko kada će išta „ispasti iz fokusa“ kad snimate stražnjom kamerom) a boje su istodobno i prirodne i živahne, uvjerljive. Međutim, pri nešto slabijem osvjetljenju kvaliteta pada a šumovi postaju sve izraženiji. Stvar je vjerojatno u tome što je otvor blende na glavnoj kameri „tek“ f/2.2.

Šteta što Huawei na ovaj model nije uvrstio kameru s većeg modela P10 Plus – on ima veći otvor blende. Svejedno, za većinu korisnika – osim za one najzahtjevnije – ovaj će mobitel u većini situacija osigurati zadovoljavajuće snimke, a često ih i ugodno iznenaditi. Onima najzahtjevnijima preostaje jedino da posegnu još dublje u džep i nabave skuplji Samsung Galaxy S7/S8 ili iPhone 7.

Zvuk: čista petica, nikakve zamjerke.

Uzorci snimaka

[vc_gallery type=”flexslider_slide” interval=”5″ images=”5398,5399,5400,5401,5402,5403,5404″ img_size=”full”]

Opći dojam

Spomenuti Galaxy S7 zapravo je najveći konkurent ovom mobitelu: košta manje od njega a nadmašuje ga praktički u svemu. Riječ je o privremenom odnosu snaga – diktira ga činjenica da je S7 sada već stari model, pa se može naći po cijeni nižoj od nove Huaweijeve uzdanice.

Huawei je novim modelom napravio još jedan korak prema najboljima od najboljih, i smanjio razdaljinu u odnosu na njih, a pritom je uspio zadržati i povoljnu cijenu. Da, cijena je povoljna: pet tisuća kuna nije malo, ali za te novce doslovce ne možete kupiti bolji mobitel (barem kada se radi o novim modelima – nismo zaboravili gornju iznimku). Nastavi li Huawei grabiti ovako krupnim koracima naprijed, doista bi mogao „prešišati“ sve ostale.

[vc_icon icon_fontawesome=”fa fa-plus-square” color=”custom” size=”lg” custom_color=”#006699″]
  • kvaliteta izrade
  • ekran
  • cijena naspram konkurencije
[vc_icon icon_fontawesome=”fa fa-minus-square” color=”custom” size=”lg” custom_color=”#006699″]
  • selfie kamera pri slabijem osvjetljenju
  • nije (vodo)otporan
  • nema UKV radio

5,1″

1080*1920

4 GB

64 GB, SD

20/8 MP

4K video

145 g

7 mm

3200mAh

nezamjenjiva

4999 kn

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.