Huaweijev Honor 7 Lite još je jedan pametni telefon koji se pokušava ugurati u sve napučeniju kategoriju smartfona koji koštaju manje od dvije tisuće kuna. Ima li adute s kojima bi vas mogao privoljeti na kupnju i dulje druženje? Pogledajmo.

Dizajn i performanse

Pri prvom susretu s Honorom 7 Lite nisam se mogao odati dojmu kako su u Huaweiju s dizajnom su igrali na sigurno, posuđujući najviše od Applea i Sonyja s daškom HTC-a. Rezultat je pametni telefon pomalo šizofrenog izgleda.

Sprijeda izgleda obično, dosadno, pomalo jeftino. Još jedna u moru Android ciglica koje su jedna drugoj nalik kao jaje jajetu. Nije ružan, ali nećete ga ni zapamtiti. Stražnji dio od blago zakrivljenog brušenog aluminija, ugodan na dodir i robusnog dojma, kao da pripada smartfonu više klase.

Na toj sivoj metalnoj površini ogrebotine će se vjerojatno dobro vidjeti, pa razmislite o futroli. No, zato su otisci prstiju jedva vidljivi.

Straga ćete naći blago isturenu kameru, LED bljeskalicu i senzor za čitač otiska prsta u četvrtastom okviru blago zaobljenih kutova, oblika približnog kakvog je i leća kamere.

Možda je to pitanje ukusa, ali čini mi se boljom idejom staviti kameru i čitač otiska prsta u okvire različitih oblika. Tako ih je teže zamijeniti kad naslijepo pokušavate naći čitač otiska prsta. A ne želite ostavljati otiske prstiju po leći kamere.

Sprijeda je zaslon s podebljim obrubom pri vrhu i dnu. U gornjem dijelu ima smisla jer treba nekamo smjestiti prednju kameru, LED bljeskalicu i lampicu za obavijesti te zvučnik za pozive. No, ne vidim rezon koji bi opravdao tako veliki prostor oduzet od zaslona jer na njemu nema ničeg osim logotipa.

Na desnom bridu su tipke za regulaciju volumena zvuka i uključivanje/isključivanje zvuka, na lijevom ladica za dvije kartice SIM ili kombinaciju po jedne kartice SIM i microSD. Trebat ćete iglu (priložena u pakiranju) kako bi ju otvorili.

Na sredini donjeg brida je ulaz za mikro USB za punjenje i prijenos podataka. Tu su i dvije rešetke, za zvučnik i za mikrofon. Prilično ga je lako prekriti dlanom pri korištenju. Malo lijevo na gornjem bridu je 3,5-milimetarski ulaz za slušalice.

[vc_gallery type=”flexslider_slide” interval=”5″ images=”5506,5508,5507,5511,5510,5509,5504,5503″ img_size=”full”]

Kvaliteta izrade je solidna. Nije pretežak, masa je dobro raspoređena tako da lijepo leži u ruci. Sve su tipke lako dostupne, jednostavno ga je koristiti jednom rukom.

Čitač otiska prsta treba malo više pritisnuti nego što je uobičajeno kako bi funkcionirao. Mimo toga radi prilično dobro, brzog odziva i zadovoljavajuće preciznosti. Podržava do pet otisaka prstiju, što nije loše ako poželite Honor 7 Lite dijeliti s drugima, a moguće ga je upogoniti i za prizivanje Centra za obavijesti, snimanje selfija, listanje fotografija…

Podržava i upravljanje glasom pa ga, recimo, možete aktivirati izgovarajući izraz Dear Honor ili pronaći ako ste ga izgubili.

Zaslon je IPS LCD, dijagonale 5,2 inča (13,2 centimetra), razlučivosti 1.080*1.920 piksela (424 ppi). Izvrstan za svoju kategoriju, dobre čitljivosti i vidljivosti iz raznih kutova, visoke oštrine, nešto slabijeg kontrasta, responzivan. Video je posebno dobro izgledao, zbog živih boja.

Pogoni ga osmojezgreni procesor HiSilicon Kirin 650 radnog takta 2 GHz, podržan grafičkim čipom Mali-T830 MP4 i dva GB RAM-a.

Nemam primjedbi na izvedbu – odradio je bez većih problema svakodnevne zadaće poput čitanja e-pošte, surfanja webom, otvaranja aplikacija, gledanja videa, slušanja glazbe i tome slično – ali vrlo brzo se počelo osjećati kako raspolaže s razmjerno skromnom količinom RAM memorije. Vjerojatno su zato ga u Huaweiju opremili zasebnom aplikacijom za čišćenje i drugo održavanje uređaja u optimalnom stanju.

Zbog istog razloga ne očekujte puno od njega kad su igre i druge zahtjevnije aplikacije u pitanju.

Od 16 GB memorije dostupno vam je oko 10,5 GB. Memoriju je moguće proširiti s dodatnih 128 GB pomoću kartice microSD, ako ste spremni žrtvovati jednu karticu SIM.

Baterija kapaciteta 3.000 mAh nije zamjenjiva, ali se možete osloniti na to kako vas neće ostaviti na cjedilu do kraja radnog dana, pa i koji sat poslije. Uz štedljivije korištenje to se može protegnuti i na idući dan, ali ipak računajte kako ćete nakon cijelog dana trebati posegnuti za punjačem.

Baterija se držala razmjerno dobro čak i uz stalno uključen Bluetooth dok je uređaj bio uparen sa Samsungovim pametnim satom Gear S3 Frontier. Ispraznite li ga do kraja, trebat će vam dva i po do tri sata dok ga ne napunite do ibera.

Honor 7 Lite nudi aplikaciju putem koje možete pratiti koje aplikacije troše najviše energije te odabrati između nekoliko profila za različite režime rada u kojima pokušava optimizirati korištenje procesora i mobilnih mreža kako bi izvukao najviše za ono što trenutno radite. Raspon je između režima rada Performance koji izvlači maksimum iz hardvera ne štedeći bateriju i Ultre koja gasi sve osim osnovnih funkcija.

Bez problema se Bluetoothom upario s Gearom S3, kao i hvatao mreže 4G/LTE na lokacijama na kojima se od njega to očekivalo.

Za neugodno iznenađenje pobrinuo se Wi-Fi. Zbog razloga koje do trenutka kad je uređaj trebalo vratiti nisam u potpunosti uspio dokučiti Honor 7 Lite se odbijao spojiti na moju kućnu mrežu, uporno nudeći poruku kako sam unio krivu lozinku. Isto se dogodilo na još nekoliko privatnih i javno dostupnih mreža, iako trebam naglasiti kako se uspješno povezao na većinu mreža kojima sam pokušao pristupiti tijekom testiranja.

Sudeći po pritužbama na više foruma na koje sam naletio surfajući u potrazi za odgovorom na pitanje zašto se to događa, nisam jedini koji je imao taj problem. Ponuđena su razna moguća rješenja i objašnjenja, ali niti jedno nije pomoglo. Čak i da jest, većina njih tražila je znanje i iskustvo bar naprednijeg korisnika, što znači da bi ostala izvan dosega običnih korisnika kakvih je ogromna većina.

Među čestim objašnjenjima bilo je, recimo, ono koje je tvrdilo kako je problem u tome što je na router povezano previše (?!) uređaja. Ukoliko je to točno – u što ozbiljno sumnjam – Honor 7 Lite bio bi prvi (i zasad jedini) uređaj koji je imao takvih problema u više od deset godina koliko se bavim testiranjima. To je objašnjenje imalo tim manje smisla nakon što sam se njime uspješno povezivao u punim kafićima.

Kako bilo, palac dolje za Wi-Fi. Riješite to, Huawei.

Softver i sučelje

Model koji je stigao na recenziju imao je izdanje Androida 6.0.1 Marshmallow i izdanje 4.1 za Huaweijevo sučelje EMUI 4.1.

U Huaweiju nisu puno mijenjali osnovni izgled Androida, što je dobro. Sučelje je pregledno i ne previše zatrpano. Izgled možete mijenjati aplikacijom Teme, ali izbor nije naročito velik.

Softver je radio bez ozbiljnijh problema, iako bi postajao sporiji pri obavljanju više zadaća odjednom. Navigacijska traka je pri dnu zaslona, pa mi nije jasno zašto su dizajneri u Huaweiju oduzeli toliko prostora zaslonu pri dnu. No, dobro…

Od predinstaliranih aplikacija tu su bili Facebook i Twitter, Shazam, Chrome, News Republic, nekoliko demo igara te ne tako česti Google Duo, FM radio, Zrcalo i – web preglednik Opera. Što me naročito razveselilo jer ju koristim i na prijenosnom računalu.

Huawei je postavio i nekoliko vlastitih aplikacija, među kojima se najaktivnijom pokazala ona zdravstvena, koja je počela pratiti moje korake samoinicijativno. Između ostalog, na raspolaganju su i zasebne aplikacije za glazbu i video, namijenjene reprodukciji lokalno pohranjenog multimedijalnog sadržaja.

Zbog skromnog RAM-a u nekom trenutku ćete zatrebati aplikaciju za upravljanje uređajem, pomoću koje ćete moći optimizirati rad mobitela, upravljati prometom i obavijesti, blokirati poruke i pozive, odrediti koje će se aplikacije nastaviti osvježavati i nakon što se zaslon isključi te pristup pojedinim aplikacijama zaštititi otiskom prsta.

Kamere i zvuk

Stražnja kamera opremljena je s 13 MP i otvorom blende f/2.0, s PD autofokusom, LED bljeskalicom i podrškom za HDR. Prednja kamera ima osam MP istog otvora blende, s podrškom za 1080p video te virtualnom bljeskalicom.

Fotografije su odlične, pogotovo za ovu cjenovnu kategoriju. Oštre su, s puno detalja. Boje bi mogle biti i življe, ali nisu ispod zadovoljavajuće razine. Kamere se malo muče s hvatanjem pokreta, ali se dosta dobro nose sa snimanjem u uvjetima slabije rasvjete. Pritom prednja kamere ne zaostaje previše za stražnjom, što nije često slučaj.

Prateća aplikacija je jednostavna, pregledna i lako dostupna. Nudi razmjerno velik broj mogućnosti i načina snimanja. Kako bi ih prizvali, trebate potegnuti prstom po zaslonu od ruba prema sredini s lijeve ili desne strane. Lijevo su načini rada, desno postavke. Potez od dolje prema gore otvara galeriju.

Zvučnik je pristojno glasan, ali smješten je tako da ga je vrlo lako prigušiti dlanom. Zanimljivo, Honor 7 Lite ne dolazi sa slušalicama, što vjerojatno doprinosi nižoj cijeni.

Uzorci snimaka

[vc_gallery type=”flexslider_slide” interval=”5″ images=”5494,5495,5496,5497,5498,5500,5493,5501″ img_size=”full”]

Opći dojam

Huawei Honor 7 Lite je pristojan, iako ne i blistav srednjostrujaški Android izvrsnog zaslona, vrlo dobrih  kamera i zanimljivih mogućnosti, koji za razmjerno nisku cijenu nudi značajke inače obično rezervirane za uređaje više klase, poput senzora za očitavanje otiska prsta.

Moguće je kako su problemi s WiFi-jem bili vezani samo uz testni uređaj, ali svi u seriji imaju (samo) dva GB RAM-a, tako da ga zaobiđite ako želite raditi sa zahtjevnijim aplikacijama. Ako vam je dovoljan solidan smartfon srednje klase, mogao bi biti dobar izbor prvenstveno zbog omjera cijene i mogućnosti.

[vc_icon icon_fontawesome=”fa fa-plus-square” color=”custom” size=”lg” custom_color=”#006699″]
  • odličan zaslon
  • vrlo dobre kamere
  • niska cijena
[vc_icon icon_fontawesome=”fa fa-minus-square” color=”custom” size=”lg” custom_color=”#006699″]
  • mršav RAM
  • ne podržava brzo punjenje
  • problemi s WiFi-jem

5,2″

1080*1920

2 GB

16 GB,SD

13/8 MP

1080p

156 g

8,3 mm

3000mAh

nezamjenjiva

1599 kn

Prethodni članakSamo za tvoje uši
Sljedeći članakAndroid prešišao Windowse
Slobodni novinar, dizajner igara. U novinarstvu dulje od 25 godina. Dobitnik nagrade"SAP ICT Journalist Prize Božo Težak" kao najbolji ICT novinar za 2011. godinu. Stalni suradnik tportala. Igre radi kao suosnivač i član kolektiva Terrible Creations.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.