Istraživanje provedeno na sveučilištu Stanford pokazalo je kako računala mogu preciznije od ljudi prepoznati homoseksualce. Istraživanje, koje su proveli Michal Kosinski i Yilun Wang sa sveučilišta Stanford, rezultiralo je time što je softver, nakon što su ga istraživači „istrenirali“ pokazujući mu više od 70.000 fotografija oba spola i seksualne orijentacije, naučio prepoznati ovo posljednje.

Dakako, u stvarnom svijetu to još uvijek nije doista uporabljivo. Prvo, na sveučilištu su koristili deep neural networks sustave koji koriste računalnu snagu nedostupnu „običnim smrtnicima“. Drugo, podaci su uzimani s web odredišta za pronalaženje partnera (dating) – gdje nitko ne želi sakriti svoju (homo)seksualnu orijentaciju; naprotiv, potencira ju tako da je već s fotografije jasno tko želi vlastiti, a ne suprotni spol.

Bez obzira na to, činjenica je da se računalni sustav pokazao uspješniji od ljudi. Predstavnici naše vrste, kada bi im pokazali fotografije, pogodili su tko je homoseksualne orijentacije u tek nešto više od polovice slučajeva: 61% kod muškaraca i 54% kod žena. Računalni sustav je pak točno pogodio seksualnu orijentaciju čak 81% muškaraca i 74% žena, a kod osoba koje su stavile više od jedne fotografije na dating site taj se postotak povećao na čak 91 odnosno 83%.

Istraživanje, o kojem je prvi pisao The Economist, otvara mnoga pitanja od kojih su neki zastrašujuća, posebice ako brinete za svoju privatnost. Kako je moguće da crte lica otkrivaju našu seksualnu orijentaciju, kada nas cijelo društvo godinama pokušava uvjeriti da ona nije uvjetovana rođenjem, podrijetlom i nacionalnošću? Tko može doznati koja je naša istinska seksualna orijentacija, i što može s tim podatkom?

Autor istraživanja dr. Kosinski priznaje da se sustav može iskoristiti i da „iskopa“ druge osobne informacije, poput IQ-a i političkih stavova. Dovoljno je da naručitelj ima dovoljno sredstava za skupe računalne sustave…

O implikacijama piše i The Guardian, koji razglaba o tome kako istraživanje implicira da homoseksualnost nije pitanje izbora, nego je zapisana u našim genima te nabraja moguće zlouporabe i podsjeća kako je slična tehnologija već iskorištena kako bi pristalice Donalda Trumpa i zagovaratelji Brexita našli potencijalne istomišljenike i djelovali na njih.

Podijeli
Prethodni članakZbogom, Google Drive?
Sljedeći članakKlasični Jaguar s elektrikom ispod haube

O računalima, mobitelima i ostalim digitalijama piše već dvadeset godina. Osnovao je i pet godina uređivao PC Chip. Kasnije je prešao u Bug. Deset godina je pisao i vodio rubrike u Večernjem listu i na HRT-u, a nešto kraće i u Globusu, Jutarnjem listu, Business.hr-u…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here