New York Times je jučer provalio priču o igrama koje nas prisluškuju. I to posve legalno!

Specijalizirana kompanija Alphonso osmislila je originalan način da pomogne TV kompanijama da vam serviraju upravo one oglase na koje bi mogli reagirati. U igre za mobitele ugradila je kod koji uključuje mikrofon, prisluškuje je li televizor uključen te, ako jest, prosljeđuje zvuk Shazamu koji prepoznaje koja se emisija prikazuje na TV-u. Alphonso zatim te podatke prosljeđuje oglašivačima kako bi igračima servirali oglase u skladu s onim što vole gledati na TV-u.

Krug zatvoren, svi zadovoljni.

Ili ipak ne?

U primjeru kojeg iznosi New York Times, u igri Honey Quest, igrač nakon instalacije mora pristati na standardno upozorenje Androida da će aplikacija koristiti mikrofon, te na još jedno: da će igra detektirati TV reklame i prikazivati „odgovarajuće“ reklame.

Stoga, sve je posve legalno: nikakav zakon nije prekršen. Čak ni time što igra koristi mikrofon i onda kada se ne igrate.

Ipak, problematična su (barem) tri-četiri pitanja.

Prvo, Honey Quest je namijenjen najmlađima. Naravno da će oni pristati na svako upozorenje, samo da mogu igrati igru. Dugačko upozorenje na engleskom neće ni čitati, a kamoli shvatiti.

New York Times u članku navodi kako je, pretražujući Google Play trgovinu i Appleov App Store, naišao na više od 250 igara koje koriste tehnologiju Alphonsa. Engadget pak navodi kako mu ih je Alphonso naveo više od tisuću. Otkud diskrepancija? Očito je: većina izdavača nisu tako profesionalni da navedu što igra radi, pa niti da spomenu Alphonso.

Treće pitanje – pristup internetu – možda toliko ne pogađa Amerikance, ali u našim krajevima mobilni internet nije toliko jeftin: zašto bi plaćali da bi igra slala zvučne podatke Shazamu?

Četvrto, vjerujete li zaista Alphonsu i proizvođačima igara da ne prisluškuju vas, nego samo TV?

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here